Kada početi sa štednjom?

Zlatno je pravilo da za štednju nikad nije rano, ali isto tako za štednju nikad nije prekasno. Ako imate djecu, naučite ih štednji što ranije. Započnite štednju u njihovo ime, pokazujte im kako se sredstva na štednom računu povećavaju i učite ih da je štednja dobra i korisna. Što ranije u životu započnete sa štednjom to ćete imati veću priliku ostvariti u životu finansijsku sigurnost.
Ukoliko ste već u ozbiljnim godinama, a nikad niste štedjeli, počnite odmah. Nikad nije kasno da počnete štedjeti! Započnite odmah, jer ukoliko to ne učinite sad, za par godina ćete sa žaljenjem razmišljati o tome koliko ste već mogli uštedjeti da ste počeli danas!

Dob 18-25 godina:

“Ja bih trebao ugovoriti životno osiguranje? Šalite se? Upravo se školujem. Ne možete od mene očekivati da sada toliko gledam u budućnost. Mlad sam i želim se zabavljati.  Kada završim s tim, onda ću možda misliti o osiguranju.”
U stvarnosti, životno osiguranje predstavlja važan dio ličnog finansijsko-sigurnosnog plana za svako razdoblje života.

Dob 25-35 godina:

„Sigurno ne očekujete od mene da upravo sada ugovorim životno osiguranje? Nemojte zaboraviti, da sam počeo raditi tek pre nekoliko godina. Sada moram ulagati u svoje dalje školovanje, kako bih napredovao na poslu. Pričekat ću kad budem nešto stariji. Vrijeme je na mojoj strani.“
Životno osiguranje daje željenu vrijednost za uloženi novac i omogućava disperziju finansijskog rizika ušteđenih sredstava tokom radno aktivnog perioda.

Dob 35-45 godina:

„Kako sad mogu ugovoriti životno osiguranje? Kao otac porodice sada imam više troškova nego ikada pre. Kada djeca budu nešto starija, tada ću moći razmišljati o životnom osiguranju. Imam još vremena.”
Svakom ko ima porodicu ili nekoga ko zavisi od njegovog prihoda, potrebno je životno osiguranje kako bi ih zaštitio, a u slučaju neočekivanog događaja naslednici mogu zadržati finansijsku sigurnost i nastaviti dostojno živjeti.

Dob 45-55 godina:

Bilo bi lijepo da sada mogu ugovoriti životno osiguranje. Znam da je to korisno, ali to jednostavno ne ide kada imate dvoje djece koji studiraju – oni su mi sve. Za to dajem svaku marku i još više od toga. U poslednje vrijeme sam čak u dugovima kako bi im mogao dati podršku tokom njihovog školovanja. Ako ne brinem o njima, ko će? Ne smijem ni pomisliti kako bi im bilo da mi se nešto loše dogodi.”
Niko ne želi razmišljati o slučaju smrti, ali svako se treba odgovorno na to pripremiti jer može ostaviti ostale članove porodice pod pritiskom visokih troškova života i neizvjesne finansijske budućnosti, ukoliko se osoba koja se o njima brinula nije pripremila na najgore.

Dob 55-65 godina:

„Znam da je dobro biti životno osiguran, ali nedostaje mi novac. Muškarcu u mojim godinama teško je doći na zelenu granu. Zašto nisam počeo već prije 20 godina sa malim iznosima mesec za mesecom. Valjda ću se nekako snaći.“
Postoje razni modeli životnih osiguranja i svaki je prikladan da podrži specifične potrebe osiguranika u svakom periodu njihovog života i pruža prednosti koje pomažu ostvarenju ličnih finansijskih ciljeva.

Dob iznad 65 godina:

„Eh, sada je prekasno. Mi živimo kod našeg najstarijeg sina. Baš i nije neko dostignuće, ali šta da radimo? Mi doduše imamo državnu penziju, ali ko od toga može živjeti? Da sam barem malo bolje planirao, kada sam imao sredstva.“
Životno osiguranje jedino omogućava istovremeno dvije stvari: isplatu ušteđenog iznosa po isteku ugovora o osiguranju i finansijsku zaštitu po slučaju ugovorenog osiguranog slučaja.

Narodna izreka govori ovako ,, SVAKO JE KOVAČ SVOJE SREĆE,,

ISTORIJA OSIGURANJA

Prvi oblici osiguranja sreću se u prvobitnoj ljudskoj zajednici u okviru plemena, a kasnije i porodica. Prva opasnost sa kojom se sretao čovek je glad, a mera kojom je pokušao da se zaštiti bili su skromni obavezni prilozi pojedinca u žitu tokom rodnih godina.

Elementi osiguranja javljaju se kod Kineza pri transportu robe preko Jangcekjanga, kao i u Vavilonu još pre četiri milenijuma: u slučaju gubitka broda vlasniku se nadoknađivala šteta, a ako brod stigne na destinaciju, vlasnik je bio dužan da isplati određeni deo dobiti. Pisani tragovi o osiguranju postoje i u Hamurabijevom zakonu iz 2250.godine p.n.e. u vidu uredbe o međusobnoj obavezi učesnika trgovačkog karavana da nadoknade štetu koja bi nastala u slučaju pljačke.

U starom Rimu osnovano je religiozno udruženje u koje su članovi uplaćivali određeni iznos za prijem kao i mesečnu članarinu, a u slučaju smrti nekog člana solidarno su snosili troškove sahrane, pomagali su udovice i decu umrlih. Prva sačuvana polisa potiče iz Lombardije, 1182. godine. Iz perioda od XII do XV veka sačuvano je više od 400 polisa, ali u to vreme polisa osiguranja nije uvek bila garancija dobijanja nadoknade, naročito u slučaju gubitka broda. Prvi zakoni u ovoj oblasti donose se u Barseloni 1435. i Firenci 1522. godine.

Prva polisa na italijanskom, od 20. septembra 1547godine pronađena je u Engleskoj. U to vreme nije bilo osiguravajućih biroa, tako da je pomorsko osiguranje bilo privatna transakcija izmedu individualaca. Osiguranje od požara nastalo je u Nemačkoj 1591 godine.

U Londonu su se vlasnici brodova, prodavci i kupci robe koja se prevozila brodovima sastajali u kafanama, a jedna od kafana, vlasnika Edvarda Lojda, postala je vodeća. Prva osiguravajuća kompanija u oblasti pomorskog osiguranja i nosi naziv po Edvardu Lojdu. Ne zna se tačno kada je Lloyd`s osnovan, ali je poznato da je postojao pre 1688 godine Aktom Britanskog parlamenta iz 1871. udruženje osiguravača "Lojds" dobilo je oficijalni status korporacije osiguravača. Na taj način službeno je osnovana Lojdova berza. "Lojds" danas nije kompanija, već predstavlja tržište osiguranja.

U XVII veku holandski državnik i matematičar Jan de Vitu postavio je matematičke osnove odredivanja životne rente. Dostignuća Njutna, Lajbnica, Dekarta i Paskala našla su veliku primenu u oblasti osiguranja. Od velikog značaja bila su i otkrića u matematičkoj statistici, pre svega zakon velikih brojeva (Bemuli, Laplas i Gaus). Engleska akademija nauka je krajem XVIII veka stvorila pretpostavke za razvoj modemog osiguranja.

Prvo udruženo društvo za životno osiguranje New England Life je osnovano 1835 godine, a potom je osnovano još dvanaest drugih društava u oblasti životnog osiguranja, koja i danas postoje.

Od druge polovine XIX veka počinje treći period u istoriji osiguranja, kada država stupa na scenu osiguranja. Uvidevši ogroman ekonomski i socijalni značaj osiguranja, država koristi pogodnosti osiguranja za svoje interese, kao što je akumuliranje kapitala, kojim osiguravači raspolažu relativno dug vremenski period. Osiguravajući kapital čini novi izvor akumuliranja sredstava državnih fondova, kao izuzetno važan za razvitak državnog kredita. Tako se savremeni fondovi osiguravajućih društava na nivou nacionalne ekonomije mere u milijardama evra.

Osiguranje u Srbiji

Koreni osiguranja u Srbiji nalaze se još u Dušanovom zakoniku (XIV vek), koji pominje kolektivnu odgovornost za naknadu štete, ali se osiguranje u pravom smislu na našim prostorima sreće tek polovinom XIX veka (tzv. „koševi" Miloša Obrenovića).

Prve poslove osiguranja u Kraljevini Jugoslaviji obavljala su strana osiguravajuća društva, te je i prvi zakon o osiguravajućim društvima bio njima posvećen.

Početkom XX veka nastaju prva domaća osiguravajuća preduzeća. Ove kompanije bile su poslovno povezane sa stranim, ali su metode poslovanja bile nalik trgovačkim. Kao i u većini zemalja,i u Jugoslaviji je vladao koncesioni sistem za osiguravajuće poslovnice.

Osiguravajuće društvo nije se formiralo kao akcionarsko društvo ili zadruga, već je država zadržavala za sebe diskreciono pravo davanja dozvole za rad, odnosno koncesije. Vremenom je država diskrecioni sistem pretvarala u normativni dopustajući automatsko dobijanje koncesije, po ispunjavanju uslova, tako da je uoči Drugog svetskog rata u Jugoslaviji bilo 28 osiguravajućih kompanija (ne računajući već ranije ugašena), kao što su „Adrija", “Zora", “Feniks").

Donošenje Uredbe o nadzoru nad osiguravajućim društvima  1. marta 1937 godine, bila je prekretnica za razvoj osiguranja u Kraljevini Jugoslaviji.

Povod za njeno donošenje bio je slom Bečke osiguravajuće kuće „Feniks" u proleće 1936 godine, kuće koja se bavila isključivo osiguranjem života, sa najvećim portfeljom životnog osiguranja i značajnim premijskim rezervama. Osiguravači su bili svesni da oštriji zakoni ostavljaju dovoljno prostora za ostvarenje profita, a istovremeno jačaju poverenje osiguranika. Uredba se najviše bavila plasmanom sredstava rezervi, pre svega matematičke rezerve, sa odredenim limitima visine ulaganja u pojedine vrste imovine.

Za razliku od zapadnoevropskih zemalja, novovekovna srpska država se sa idejom i praksom osiguranja upoznala dosta kasno. Poslove osiguranja u Srbiji najpre su obavljala strana društva, a prvi domaći osiguravajući zavod osnovan je 1897. godine. Osnivači su bili Luka Ćelović i Đorđe Vajfert, a radio je kao Odeljenje za osiguranja Beogradske zadruge. Do početka Prvog svetskog rata u Kraljevini Srbiji osnovana još tri osiguravajuća društva sa domaćim kapitalom – "Srbija", "Šumadija" i "Jugoslavija".

Tekst preuzet sa: http://www.sveoosiguranju.rs/?page=6

LIJEČENJE MATIČNIM ĆELIJAMA

Prateći moderne medicinske i socijalne trendove Merkur osiguranje je ponudio pionirski produkt u osiguranju – osiguranje troškova liječenja matičnim ćelijama/stanicama. 

OSNOVNI POJMOVI VEZANI UZ MATIČNE ĆELIJE/STANICE 

Matične ćelije/stanice su ćelije/stanice koje se uzimaju iz pupčane vrpce pri rođenju djeteta.

Depozitna banka matičnih ćelija/stanica je zdravstvena ustanova ovlaštena za analizu i obradu matičnih ćelija/stanica te njihovu pohranu u kriogenim uslovima, za što izdaje Certifikat o pohrani.

Transplantacija matičnih ćelija/stanica je postupak zamjene ili dodatnog stvaranja ćelija/stanica iz krvnih ćelija/stanica ili tkiva putem infuzije vlastitih matičnih ćelija/stanica.

Autologna transplantacija je postupak transplantacije vlastitih matičnih ćelija/stanica.

Merkur pokriva slijedeće troškove zdravstvenih i drugih usluga koje se odnose na transplantaciju matičnih ćelija:    

a) Troškovi zdravstvenih usluga     b) Putni troškovi  

TARIFA I PLAĆANJE PREMIJE 

OSIGURANE SVOTE U EURIMA	100.000 €
GODIŠNJA PREMIJA U EURIMA	100 €

VAŽNE NAPOMENE

Osigurani rizici  su bolesti koje bi mogle biti liječene standardnim terapijama sa matičnim ćelijama/stanicama iz pupčane vrpce.

Bolesti za koje Merkur trenutno pruža pokriće su: 73 različita oboljenja predviđena uvjetima/uslovima osiguranja.

Poček  iznosi 180 uzastopnih dana od dana zaključenja Ugovora o osiguranju. Počekni rok se ne odnosi na tek rođenu djecu niti djecu mlađu  od 6 (šest) mjeseci.   

Ugovarač osiguranja je osoba koja sa Merkurom zaključuje ugovor o osiguranju.

Osnovni osiguranik je osoba čije su matične ćelije uzete pri rođenju i pohranjene za transplantaciju i čije je zdravlje predmet osiguranja.

Dodatni osiguranici su rodbina prvog razreda srodstva te braća i/ili sestre osnovnog osiguranika po prirodnoj rodbinskoj vezi, ne po usvajanju, izričito navedeni u polici, čije je zdravlje predmet osiguranja.

Korisnik je osoba koje ima pravo na naknadu ako se dogodi osigurani slučaj. Kapacitet korisnika osiguranja može imati osnovni ili dodatni osiguranik, navedeni na polici osiguranja.

Osigurana svota je novčani iznos na koji je zaključeno osiguranje i koji predstavlja maksimalnu granicu do koje Merkur kumulativno preuzima odgovornost u slučaju nastanka osiguranog rizika.

Merkur osiguranje osigurava troškove liječenja matičnim ćelijama/stanicama bez obzira kod koje biobanke su ćelije/stanice pohranjene na čuvanje.